Tuesday 31 May 2011

Propercijeve elegije

Sa latinskog preveli Gordan Maricic i Milica Kisic;  komentar G.Maricic
Goran Maricic o Properciju - biografija :


Sekst Propercije (Sextus Propertius, oko 50-15. g. p. n. e.) se najverovatnije rodio u Asiziju (Umbrija). Potice iz dobrostojece porodice koja je, medjutim, izgubila imetak kad je Avgust delio zemlju svojim veteranima. Buducem poeti umire otac. Majka se sa malim sinom seli u Rim u nadi da ce se Propercije jednog dana baviti advokaturom, poslom sigurnim i unosnim i u nemirnim vremenima. U sesnaestoj godini umire mu i majka. 
Propercije i Cintija u Tivoliju,Vinchon
U osamnaestoj upoznaje mladu robinju Licinu (Lycinna), koja ga poducava ljubavnim vestinama. Mohuce je da je ona bila u sluzbi zene sto ce Propercija "primorati" da se zauvek posveti poeziji. Cintija (pseudonim Hostije ili Roscije) je udata, starija, bogata i obrazovana. ali, pre svega, lepa i koketna. Strasna veza trajala je pet-sest godina, prekidala se (najduze na godinu dana) i obnnavljala. cini se da je Cintija, kao Katulu Lezbija, jedina remetila inace miran pesnikov zivot. 
Propercije je pripadao Meceninom knjizevnom krugu, poznavao Horacija, druzio se sa Ovidijem, hvalio Vergilijevu Enejidu. Cesto je poboljevao i umro mlad.
Autor je cetiri zbirke pesama, Elegiae, njih devedeset i dve na broju. Po Cintiji je nazvao prvu, objavljenu oko 28. godine. Njoj je posvecena i vecina pesama druge i trece knjige, kao i neke u poslednjoj, izdatoj najkasnije 16. godine. U ovoj, cetvrtoj zbirci, nalazi se cuvena "kraljica elegija" (regina elegiarum), u kojoj mrtva rimska matrona Kornelija zaziva svog muza. Tu su i neke etioloske elegije sa motivima iz rimske starine (nalik onim Ovidijevim, iz knjige Fasti), napisane pod uticajem nacionalnih ideala Avgustove politike. 
Kaze se da Propercijev stil odlikuju zgusnuta misao i jaka osecajnost, smeon jezik i osobena sintaksa u gipkim stihovima.

I,13

Po navici , Gale, moj ce te veseliti jad :
utece mi ljubav - ostah pust i sam.
Ali necu tvoje ponoviti reci :
Gale nek te cura ne prevari nikad !
Dok slava ti sjajnog zavodnika raste,
bezbriznim i kratkim vezama se das.
Namah ocajan ti si, ljuveni kinji te jad,
pod nogama gubis tlo i padas po prvi put.
Ona bice kazna za prezren bol drugi
jadnice ce mnoge osvetiti sama !
Na jeftine veze stavice ti tacku,
a da nove iskas kadar biti neces.
Ne rece mi prorok il glasina ruzna :
svedok bejah licno - mozes li poreci ?
Video sam licno, shrhanog te grli,
ridas, jadni Gale, a zagrljaj traje:
spreman si da umres za zudjene reci.
Sta bilo je potom, stid me je da kazem.
Da zagrljaj sputam ja kadar ne bejah :
mahnita vas potom obuzela strast !
Neptun, ni Enipej (1) ne ljubljase tako
Salmoneja (2) kcerku sto bez muke dobi.
Na Eti (3) Herakle vatren tako ne bi
kada Hebi prvi nauk slasti dade.
U jednom su danu ljubavi sve pale,
jer zezenu baklju podmetnu ti ona.
Tvoja obest stara nju muciti nece,
spasa od nje nema ; ljuveni plam pece.
Jupitera je vredna i lepa ko Leda,
ljupkija je ona nego kceri njene !
Inahove kceri (4) nadmasa po drazi,
Jupitera bi recju na ljubav podstakla.
A ti, od ljubavi posto najzad gines,
uzivaj : dostojniji prag pronaci neces.
Pa srecan budi jer nova te obuze ludost ;
koju god zazelis, nek svaka u zeni je toj !

(1)  Enipej je reka, a Hemonija staro ime za Tesaliju.
(2)  Sin eolov i brat Sizifov, elidski kralj Salmonej se uzoholio i dozvolio sebi da se poredi sa Zevsom. Vozio se kolima od bronze i bakra koja su pravila buku nalik grmljavini i bacao u nebo zapaljene buktinje da podrazavaju munje. Zevs je drznika ubio munjom i ovaj, od tada, u Tartaru ispasta sa ostalim zlocincima. Salmonejevu kci Tiru zavoleo je Posejdon i obljubio je u liku Enipeja. Ona mu je, docnije, rodila sinove Peliju i Neleja.
(3) Heba je kci Zevsa i Here, personifikacija mladosti, koja bogovima toci nektar. Smrtno ranjen, Herakle je sebi podigao veliku lomacu na tesalskoj planini eti. Dok je vatra plamtela, Zevs je munjom i oblakom vazdigao svog sina na nebo. Posle apoteoze, Herakle je dobio Hebu kao nagradu za sve svoje zemaljske patnje i kao zalog pomirenja sa Ggerom. 
(4) Danaide, pedeset kceri kralja Danaja, udale su se za mlade Argivce. Inah je osnivac i prvi kralj Arga.


 II, 13

Vrhovi strela persijskih (1) manje ostri su
od etrurskih kojim srce probi mi Amor.
Zabrani mi tanane da prezrem Muze
i u gaju Askre (2) nagna me da zivim.
Pijerski (3) me hrasti ne slede zbog pesme,
ja ne krotim zveri (4) iz Ismarskog dola, (5)
vec Cintiju stihom da zacaram treba :
tad slavniji bicu no Inahov (6) Lin. (7)
Ne divim se zenskoj lepoti i casti,
kojim gospa vrla diciti se moze :
u krilu volim da sam ucene cure.
Za stihove moje ona ima sluha.
Ako nju vec dirnu, briga me za puk :
kad gospa mi sudi, bezbedan sa posve.
Ako pomno slusa i mir pruzi meni,
nek dusman mi bude i jupiter sam !
Kada jednog dana smrt sklopi mi oci,
evo kakav pogreb zeleo bih ja : (8)
Skromna nek je pratnja sa bistama starih, (9)
nek ne tuzi zalud truba tad o meni;
nek ne lezi odar na slonovoj kosti,
ne prilici smrti pocinak u zlatu;
ne treba mi tamjan u zdeli da miri, (10)
pogreb hocu skroman, tek ispracaj pucki.
Tri su knjige samo ko pratnja mi dosta : (11)
najlepsi su darak Persefoni one.
Ti sledices mene, gole tukuc grudi,
bez prestanka moje zazivaces ime.
Kad iz oniksa (12) mirise sipali budu,
zadnji put poljubices ti usne mi ledne.
Kad plam me proguta, u pepeo sazme,
sakupite prah mi u majusnu urnu.
Iznad humke male nek zasade lovor
da natkrili mi senkom pocinka mi spokoj.
Dva neka mi humku samo krase stiha :
Taj sto lezi ovde u zloslutnom prahu,
ljubavi je samo robovao jednoj.
Jednako ce slavna grobnica mi biti
ko Ahila vrlog okrvavljen hum. (13)
A tebi, kad sedoj, sudnji kucne cas,
zaputi se grobu Cintiju sto pamti.
Nemoj dotle samo prezreti mi kosti,
jer oseca preh mi i istinu zna.
O samo da rece jedna od tri Parke (14)
da izdahnem jadan u kolevci jos !
Cemu zivot kratak, neizvesna toka ?
Tri je pokolenja ispratio Nestor.
O samo da usud, u liku Trojanca,
skratio je starost tu njegovu tesku !
Antiloha (15) pogreb on video ne bi,
uz reci : "O smrti, po mene sto kasnis?"
I plakaces katkad za draganom svojim :
voleti jer treba i minule ljude.
Adonisa belog, znas, usmrti vepar
dok lovio on je na idalskom vrhu. (16)
U mocvari mutnoj pocivo je krasan,
kad podje mu, Venero, raspustene kose.
Al zalud ces, Cintija, nemu sen mi zvati :
kako da ti moje odgovore kosti ?

(1) U originalu "ahemenijskih", po persijskoj dinastiji Ahamenida. 
(2) Hesiod je rodjen u varosi Askra u Beotiji, a muze su ga nadahnule na planini Helikonu.
(3) Obalska oblast u Makedoniji.
(4) Poput Orfeja
(5) U Trakiji.
(6) Kralj Arga, sin Okeana i Tetide.
(7) Sin Apolona i Terpishore, pevac i muzicar.

(8) Rimski pogrebni obicaji bili su tacno propisani. Kad neko umre, zazivaju ga glasno po imenu tri puta, a onda pocinje naricanje ( conclamatio ). Mrtvac, obucen u togu i ukrasen obelezjima svoje sluzbe, polaze na odar (Lectus funebris, lecto componere ) u atriju. U usta mu se stavlja novac kao obol Haronu. Jelovo i cempresovo granje se, kao znak zalosti, postavlja u vestibulu.

Sprovod uglednog Rimljanina najavljuju glasnici i pozivaju na nj narod. Pogreb se obavlja nocu, uz bakle. Na celu povorke idu sviraci (tibicines), za njima narikace (praefice) koje pevaju tuzaljke (neniae), pa glumci, koji pokazuju scene iz zivota pokojnika. Ispred odra se na visokim kolima voze ljudi sa bistama (imagines). Odar nose najblizi rodjaci, dok ostali ozalosceni, u tamnoj odeci, idu za njima. Mrtvac lezi nepokriven na sjajnom odru. Pred govornicom na Forumu odar se spusta na zemlju, nosioci bista sedaju na kurulske stolice, a pokojnikov rodjak ili orator koga je namio Senat (ako sprovod organizuje drzava) besedi posmrtno slovo (laudatio funebris). Potom povorka krece na groblje.

Mrtvac se sahranjuje ili spaljuje. Ako se spaljuje, na ogradjenom zgaristu (ustrinum), cesto se uz veca porodicna groblja, podize se lomaca (rogus). Na nju se stavlja odar, koji se pokriva pokojnikovim stvarima, nakitom i oruzjem. Drva, okrenutog lica, potpaljuje neko od najblizih rodjaka ili prijatelja. Zivi pepeo gasi se vinom i vodom. Kosti se skupljaju u tkaninu, i kroz nekoliko dana stavljaju se u urnu i sahranjuju u grobu. Uobicajena je i pogrebna gozba. Potom se kuca i porodica, koju je smrt ukaljala, ciste zrtvom prinesenom Larima. Devetog dana posle pokopa rodjaci prinose Manima pokojnikovu zrtvu (sacrificum novemdiale), s kojom je u vezi daca. U slavu preminulog priredjivane su igre i narodu se delilo meso i novac.
(9) Imagines su verne vostane maske zasluznih predaka rimskih optimata (diktatora, cenzora, konzula, pretora, kurulnih edila). Potomci ih cuvaju u kutijama u obliku minijaturnih hramova. A te kutije drze u atrijumu kuce, pored oltara domacim Larima i Penatima. Na svakoj bisti je natpis sa imenom, zvanjem i zaslugama pokojnika. Pri sprovodu umrlog optimata, nose ih, u povorci, za tu priliku najmljene osobe.
(10) Odar je u atriju : noge su mu okrenute ka izlazu, a pored njega su zdelice sa mirisima.

(11) Posvecene Cintiji.
(12) Posudica za mast, kojom bi se celo telo namazalo pre spaljivanja. Napravljena je od mramora zuckaste boje poput nokta, i otud joj ime.
(13) Na Ahilovom grobu, u primorskoj varosi Sigeju, Grci su, vracajuci se iz Troje, zaklali Prijamovu kci Poliksenu. Vidi : euripid, Hekaba, 518, i Ovidije, Metamorfoze, XIII, 448
(14) Tri Mojre (Sudjaje) su kloto, Lahesa i Atropa.
(15) Nestorov sin
(16) Rt i grad na ostrvu Kipru, sa hramom i gajem Afrodite.

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...