Tuesday 21 June 2011

[Mitologija : osnove] Muze



iz : Recnik grcke i rimske mitologije, Dragoslav Srejovic i Aleksandrina Cermanovic
Devet Zevsovih i Mnemosininih kceri :

[Mnemosina je titanka, kci Urana i Geje, personifikacija pamcenja; Zevs se priblizio Mnemosini u Eleuteri i devet noci ostao sjedinjen sa njom. U blizini Olimpa ona je onda njemu rodila devet kceri, devet muza koje ce opevati slavu svog oca i ostalih bogova. Najcesce je postovana sa svojim kcerkama. U Trofenijinevom prorocistu u Lebadeji, nalazio se izvor Secanja (Mnemosina) i Zaborava (Leta)]

1. POLIHIMNIJA (= bogata himnama)
2. KLIO (= ona koja slavi)
3. MELPOMENA (= pevacica)
4. TALIJA (= svecana)
5. URANIJA (= nebeska)
6. ERATO (= ona koja izaziva ceznju)
7. TERPISHORA (= igracica)
8. EUTERPA (= ona koja razgaljuje)
9. KALIOPA (= lepoglasna)

Muze su rodjene nedaleko od vrha Olimpa. Tu, kraj dvorova harita i Himerosa, one su imale divnu palatu i mesto za igru; odatle su odlazile svom ocu na Olimp, uz pesmu od koje se orila cela zemlja. I u Beotiji, na vrhu Helikona, muze su igrale oko Zevsovog zrtvenika i svoja nezna tela kupale u vodama Permesa, Hipokrene i Olmeja.. Njihova pesma u slavu Zevsa i ostalih bogova ne prestaje ni nocu.

Muze prilaze i ljudima da im objave prave istine, ali i mnoge lazi slicne istini. One pesnicima ulivaju bozansku pesmu da slave buducnost i proslost, svoj pogled zadrzavaju i na po nekom kralju, a po njegovom jeziku nakapaju slatku rosu da bi mu sa usana tekle medene reci. Srecan je svaki onaj koga muze zavole, jer tad izgovara najlepse besede i sposoban je da peva o slavi drevnih junaka i blazenim olimpskim bogovima. Najcuveniji mitski pevaci sinovi su pojedinih muza (na primer Orfej).

Pripoveda se da su muze Harmonijine, Apolonove ili Uranove i Gejine kcerke. Prema beotskom mitu, najpre su bile tri muze :
1. MELETA (vezba)
2. MNEMA (pamcenje)
3. AOIDA (pevanje)
Jedan Makedonac, po imenu Pijer, nije dosao do Helikona i uveo kult devet muza. Neki kazu da je Pijer imao devet kceri, devet laznih muza, koje su se takmicile sa pravima.

Muze pevaju uz Apolonovu svirku i razgaljuju srca bogova na Olimpu. Osim na Helikonu, muze cesto borave u Pijareji i na podnozju Parnasa, kraj izvora Kastalije. Ovde ih u pesmi i igri predvodi Apolon, a u zimskim mesecima pridruzuju se i Dionisu.

Muze strogo kaznjavaju one koji se drznu da se sa njima takmice u pevanju. Tako su Pijaride, posle takmicenja sa muzama, pretvorene u ptice, sirene su ostale bez peraja, a pevac Tamirij je izgubio ocni vid i dar pevanja.

Pesnik se obraca muzama da mu daju nadahnuce i besmrtnost, a filozofi ih mole za dobre ideje. Tek kasnije je za svaku od muza vezana odredjena stvaralacka delatnost i pridodati su im odgovarajuci atributi :


ERATO sa zicanim instrumentom u rukama postaje MUZA LIRSKE POEZIJE, posebno ljubavnog pesnistva;
EUTERPA, MUZA SVIRANJA NA FRULI, prikazana je sa dvojnicama;
KALIOPA, sa svitkom i pisaljkom, NADAHNJUJE EPSKO PESNISTVO I NAUKU
KLIO, sa poluotvorenom knjigom u rukama, postaje MUZA ISTORIJE
MELPOMENA, MUZA PEVANJA I TRAGEDIJE, drzi u ruci tragicnu masku, Heraklovu batinu i venac vinove loze.
POLIHIMNIJA, MUZA HIMNI, predstavljena je bez atributa, uvek zamisljena i ozbiljna.
TERPISHORA, MUZA IGRE, prikazana je sa lirom ili plektronom.
TALIJA, MUZA KOMEDIJE, okarakterisana je komicnom maskom, vencem od brsljana i krivim stapom.
URANIJA, MUZA ASTRONOMIJE, prikazana je sa globusom.

Muze su prvobitno bile nimfe izvora i potoka, ali su vremenom postale bozanstva pesme i poetske inspiracije jer se verovalo da tekuca voda daje prorocko nadahnuce, odnosno da iz proricanja nastaje poezija. U svetilistu muza na Helikonu priredjivane su svake pete godine velike svecanosti, sa muzickim takmicenjima (Muzeja). Kult muza je vezan za sva mesta gde se neguju nauka i umetnost  - za skole, gimnazije i filozofske krugove. Na ovim mestima su postavljane statue muzama.

U likovnim umetnostima muze su predstavljane na vazama crno i crvenofiguralnog stila, ali se tek od helenisticke epohe prikazuju i u monumentalnoj umetnosti. 
Pored svega navedenog poznato je i to da je Herdotova Istorija podeljena na devet delova koji nose imena muza; i vise od toga ponegde se kaze da se ovo delo i zvalo nekada "Muze". Evo sta je o tome imao da kaze Milan Arsenic, prevodilac Herodotove Istorije sa starogrckog na srpski jezik u izdanju iz 1959. godine :

Vergilije i muze, Bardo muzej u Tunisu
Svaka knjiga ovog Herodotovog dela nosi ime jedne od muza, pa je ono zato, prema vizatinskom gramaticaru svidi (10 vek n.e.), i nosilo ime "Muze", iako je bilo poznatije pod imenom Istorije. Podela dela prema muzama ne potice od samog Herodota, nego je nastakla kasnije, verovatno jos pre aleksandriskog vremena (pre poslednje cetvrtine 4. veka pre n.e.). Misli se da je podela izvrsena u znak postovanja prema nenadmasnom geniju i omiljenom pripovedacu Herodotu. Ali ta podela prema muzama prilicno je nezgodna, jer cesto rastavlja delove koji cine organsku celinnu, dok, s druge strane, povezuju one koji nemaju medju sobom nikakve organske veze. Poznati helenski pisac Lukijan, iz Samostate, (rodjen oko 120 god.n.e.) prica da je Herodot procitao svojih devet knjiga Istorije pred slusaocima u Olimpiji, i da su odusevljeni slusaoci dali delu simbolico ime "Muze".

Vise o muzama : http://www.theoi.com/Ouranios/Mousai.html

Friday 17 June 2011

Sulpicija - elegije IV, V i VI (+ ko su bili Sulpicija i Cerint - iz uvoda)

Priredila, prevela i predgovor napisala Sladjana Milinjovic


IV

Hvala ti, sto si tako bezbrizan, sebi toliko dopustas,
         pa se ne prepustih naprasno nedolicnoj gluposti.
I neka ti je vise do bludnice sto se pod teretom prediva klanja(1)
         nego do Sulpicije, cerke Servija !(2)
Zabrinuti su za mene oni kojima najvise zadaje bola,
         nedostojnoj postelji predaja moja.

(1) Na ovom mestu bilo je nemoguce u potpunosti izraziti bogatstvo izraza Sulpicijine srdzbe i gadjenja. Osim sto scrotum doslovno znaci bludnica, kurva tu je i razlika u karakteristikama spoljnog izgleda : ugledne rimske gospodje nosile su stolu, a obican, prost svet togu kao gornju haljinu; a narocito je tesko prevesti izraz presumque quasillo u znacenju onaj koji mora tkati, niska roda, los covek koji nalazimo i kod Tibula (4,10,3) i Propercija (4,5,7,37)

(2) "Sulpicija, cerka Servija", predstavlja formu u kojoj su se izrazavali patriciji, odnosno rimska aristokratija; tim visokim stilom jos jednom se izrazava razlika mevericibus et servis.

V

Brines li, Cerinte, neznom brigom o svojoj devojci ?
    Posto mi je malaksalo telo iznurila groznica ?
Ah! Inace, ja zelela ne bih da tuzne boljke pobedim,
    da ne mislim da je i tebi do toga stalo.
A sta bi mi i vredelo da bolesti svladam, kad ti
    mozes ravnodusnoscu svojom naneti mi bol ?

VI

Nekada ti nikada ne budem, svetlosti moja, tako zarka zudnja,
    kao sto, cini se, bejah jos pre neki dan.
Ako sam ista zgresila zbog mladosti luda,
    zbog cega bih priznala da kajem se vise,
Nego sto te sinoc ostavih samog,
    zeleci da sopstvenu prikrijem strast.



Sulpicija i njen Cerint (Sladjana Milinkovic)



Cinjenice iz Sulpicijinog zivota zivota nalazimo u njenoj vlastitoj poeziji. Citamo da se zali na Mesalino uplitanje u njen zivot (3.14.5); rasrdjena je zbog emotivne veze njenog voljenog sa robinjom; u stihu 3.16.4 dici se svojim aristokratskim poreklom, buduci da je cerka Servija Sulpicija Rufa. Ovaj podatak predstavlja osnov za zakljucak da je Sulpicijin otac bio sin cuvenog rimskog sudije istog imena, koji je bio Ciceronov prijatelj. Sulpicije Ruf Mladji je bio konzul 51. godine pre n.e. a pre toga proslavljeni besednik. sacuvana je prepiska u Cicerona iz koje saznajemo da je 62. godine pre n.e. optuzio Lucija Murenu za podmicivanje na izborima za konzula. Pedesetih godina pre nove ere Ciceron ga favorizuje kao potencijalnog treceg muza za svoju cerku Tuliju, neprestano isticuci i hvaleci njegovu marljivost i dobar karakter. Na osnovu toga proizilazi da je Sulpicijina majka Valerija, sestra Marka Valerija Mesale Korvina, cuvenog govornika i politicki istaknutog i uvazenog rimskog aristokrate, koji se istakao i svojim vojnim poduhvatima u vreme Bruta, Antonija i Oktavijana. Takodje je bio cuven i kao knjizevni patron i zastitnik mnogih poeta, medju kojima i Tibula, a kasnije i Ovidija. Ne zna se tacno kada je Servije mladji umro, ali se zna da je bilo neobicno sto je njegova supruga odlucila da se ne uda ponovo, sto navodi na zakljucak da je zivot izgubio relativno mlad. U tom slucaju postoji mogucnost da je Sulpicijin ujak, Mesala Korvin, igrao veoma vaznu ulogu u Sulpicijinom zivotu, makar kao zastitnik svoje necake. Medjutim, izneseni podaci nisu korisni samo za osvetljavanje biografije ove rimske pesnikinje. Prihvatajuci ih kao tacne, zaista je tesko odupreti se izazovu da se Sulpicijina poezija posmatra kao ujacki uslovljena, i od njegove strane protezirana.

Sulpicijine pesme upucene su izvesnom Cerintu, sto je pseudonim poput Katulove Lezbije, Propercijeve Cintije i Tibulove Delije. Ovakvo prikrivanje identiteta predmeta ljubavi bilo je omiljeno u rimskih elegicara. Kao i ostalo, i ovo prikrivanje u osnovi ima odredjeno geografsko i knjizevno opravdanje. Grad Kerint na severoistocnoj obali Eubeje, koji pominje Homer u Katalogu brodova, bio je otadzbina argonauta Kantosa, koji se nikada nije vratio kuci, vec je skoncao daleko od domovine, cak u Libiji. Psudonim bi mogao imati i znacenje od miloste, te je tako mogao da bude izveden od grcke reci sa znacenjem onaj koji se hrani maticnim mlecom - koju je gotovo nemoguce prevesti, ali je konotacija jasna imajuci u vidu da je maticni mlec najdragoceniji i najhranljiviji proizvod meda, kojim i pcele hrane svoje mlade.



U vreme renesanse pojavilo se jos jedno tumacenje na osnovu kojeg ime Cerint predstavlja u stvari igru reci koja je u vezi sa mladim Markom Cecilijem Kornutom, koji se u to vreme tek ozenio i koji je mogao biti uzrok Sulpicijine tajne ljubavi. Jer i Propercijeva Cintija i Katulova Lezbija zapravo su bile ugledne, udate Rimljanke, pa su zbog toga i u pesmama bile zaogrnutepseudonimom. U prilog ovoj pretpostavci ide i cinjenica da je Kornut pripadao Tibulovom krug i da ga sam pesnik pominje u svojim stihovima (Tibul 2.2 i 2.3). Medjutim, sve ovo su tek spekulacije i jedino se sa sigurnoscu moze reci da proucavaoci jos uvek nisu pronasli dovoljno argumenata na osnovu kojih bi se mogao utvrditi pravi identitet Cerinta.

Sa druge strane, malo je verovatno da Sulpicijina poezija slika istinitu zivotnu romansu. Rimski elegicari veoma su malo paznje poklanjali doslednom prikazivanju sopstvene ljubavi, pa proucavaocima autobiografski podaci nisu bili od nekog veceg znacaja. U rimskoj ljubavnoj elegiji, iako subjektivnoj (u odnosu na grcke uzore), postoji licno i pojedinacno, ali i opste i tipsko, a cesti su i mitoloski elementi. Kod Sulpicije, medjutim, nalazimo biografske elemente koji su istorijskki potvrdjeni. Ona svojom senzibilnom otvorenoscu i emotivnom iskrenoscu navodi na zakljucak da njene elegije sadrze relevantne biografske podatke, sto ipak ne pomaze mnogo u razotkrivanju identiteta njenog voljenog Cerinta. Stoga su i do sada zaludni bili svi pokusaji modernih proucavalaca da rekonstruisu ljubavni zivotopis antickih pesnika na osnovu njihovih pesama.

Sunday 12 June 2011

Sulpicija - elegije I, II i III

Priredila, prevela i predgovor napisala Sladjana Milinjovic


Iz uvoda :

Znamo da su mnoge zene pisale poeziju u antickom Rimu, ali je do nas stigao samo rad jedne od njih - pesnikinje Sulpicije, necake uvazenog Valerija Mesale Korvina, literarnog mecene i zastitnika Tibula. To je, verovatno, razlog zasto je Sulpicijino stvaralastvo od sest (pouzdano) njenih elegija sacuvano kao deo Corpus Tibulianum u kom se, osim Tibulovih, nalaze i pesme drugih stvarala koji su pripadali Mesalinom krugu. Sulpicijini stihovi omogucavaju nam da cujemo i zenski glas I veka nove ere, glas iz vremena Avgustovog kulturnog programa ciji su najznacajniji predstavnici bili Horacije i Vergilije.

I

I napokon dodje ljubav ! Takva, da bi me vise bilo sram
        da je prikrijem, nego je kome otkrijem.
Kiteranka (1) je njega (2), mojim pesmama umoljena,
        donela i u nedra moja spustila.
Obecano ispuni Venera : o mojoj neka sreci prica,
        ko svoje srece imao nije.
Ja necu dati da mi pisma (3) pecate (4), jer ne zelim
        da ih cita ko, pre voljenog mog.
Al' prija mi sto zgresih ! Zarad dobra glasa
        da se krijem, mrsko mi. Nek se prica :
               da jedno smo drugom pristajali.

(1) Kiteranka je epitet grcke boginje ljubavi Afrodite koja je pandan latinskoj Veneri. Nadimak dobija po mestu rodjenja, ostrvu Kiteri koje se nalazi kod jugoistocnog rta Peloponeza. Sulpicija je ovde cak poistovecuje sa Kamenom - rimskom boginjom pesme i poezije, odnosno sa jednom od Muza - Erato, zastitnicom ljubavne pozije, koja je nadahnula njene stihove.
(2) Illum (njega) odnosi se na sulpicijinog dragog, cije ime saznajemo iz druge i pete pesme (Cerint)
(3) U originalu stoji tabella - rec je o drvenim tablicama presvucenim slojem voska na kojima je pisana, odnosno grebana svakodnevna prepiska : pisma, nacrti, spiskovi i slicno.
(4) U  svrhu pecacenja koriscena je posebna vrsta voska kojom su povezivane tablice.


II

Tu je i nemili moj rodjendan(5), koji na dosadnom selu
      i to bez Cerinta(6), tuzna, imam da provedem.
Sta je od grada sladje ? Zar devojci pristoji seoska vila
      i reka ledena sred Aretinskog polja ?
Vec se umiri, Mesala(7), jer odvise nada mnom bdis,
      Nije uvek, strogi rodjace, zgodno vreme za put
Ja, oteta, ovde ostavljam dusu i razum sudiji mom,
       ako mi i ne dozvoljava da budem sto jesam.

(5) u originalu stoji samo natalis a misli se na dies natalis. Ipak, nije u prvi mah jasno da li je rec o Sulpicijinom ili Cerintovom rodjenju, Tek iz Pesnikovog odgovora u Vencu saznajemo da je rec o Sulpicijinom rodjenju.
(6) "Bez Cerinta" je jos jedna indikacija da je rec o Sulpicijinom rodjenju.
(7) Ujak Mesala - Valerije Mesala Kkorvin (64 g. p. n. e - 8 g.n.e.) - istaknuti vojskovodja, govornik, drzavnik, zastitnik umetnosti, brat Sulpicijine majke i njen tutor.


III

Znas li kakav je teret pao sa srca devojci ?
      Mogu biti u Rimu za svoj rodjendan !
Hajde da svi zajedno proslavimo taj dan,
       koji ti se sada, iznenada, hitro priblizava.

Friday 10 June 2011

Propercijeve elegije [II, 28 - povorka lepotica antickog sveta !]

Sa latinskog preveli Gordan Maricic i Milica Kisic, komentar G.Maricic

II, 28

Ta smiluj se, Jupitere, na bolnu mi dragu !
Zar da tako krasna umire zbog tebe ?
Stize doba vrelo kad vazduh treperi,
a od zvezde Pasje  (1) zemlja susna kljuca.
Pustimo sad jaru, ne krivimo nebo,
ne stuju se bozi - u tome je stvar.
Oduvek su jadne stradavale zene
jer vetar i talas zakletve nosi.
Venera ne besni sto sa njom se ravnas ?
Zavidna je uvek na rivalke svoje.
Da l prezrela ti si hram Junone grcke (2)
il odrekla drsko car oku Atene ? (3)
Vi, lepojke, reci ne merite nikad :
stradas zbog lepote i jezika dugog.
Ako zala mnogo zivotnih te snaslo,
dan ce sudnji onda ozariti tebe.
Mukala je Ija kad postade krava, (4)
iz Nila vodu pila, a boginja je sada.
Pa Inona mlada lutala je svetom :
sad boginja to je sto mornar je kumi. (5)
Andromedu zveri zrtvovase morskoj :
a Perseju slavnom ipak zena posta.
U oblicju macke lutala Kalisto : (6)
a sad nocu sjajem usmerava ladje.
Ako sudba smrt ti prebrzo donese,
blazen dan ce biti kad sahrane tebe.
Sta lepojke vreba Semeli (7) ces reci :
Zbog nesrece svoje, verovace tebi.
Heroinu lidsku (8) nadvisices svaku :
tvoje mesto niko osporiti nece.
A sad kako umes ti svoj usud nosi :
i bog naum menja, odlaze se smrt.
Junona ce mozda oprostiti tebi :
smeksa cak i ona devojka kad mre.
Basma prava ustavi i sudbine tocak,
ne pucketa lovor u ugasloj vatri. (9)
Luna cesto nece s nebesa da sidje,
znamenjem se kobnim crna ptica glasi.
Ista ladja tamna odnece nam ljubav
jezerima brodec Podzemnoga sveta.
Neces li na jedno, smiluj se na dvoje !
Ziv sam, zivi li : umre li, mrecu i ja.
Molbu uslisi, i himnu, evo, pisem :
Jupiter je mocni draganu mi spaso ...
i nevolje silne opisati svoje.
Persefono, blaga ko i vazda budi,
u milosti, Plutone, ostani joj ravan !
U Podzemnom svetu lepojki je mnogo :
neka barem jedna ovde gore seta !
Sa vama je Jope (10), a i Tiro krasna, (11)
Evropa (12) takodje, Pasifaja zlica (13)
lepotice Troje i Ahaje drevne,
iz spaljena grada Feba i Prijama, (14)
pa tolike cure umrle u Rimu :
nezasita sve ih progutala vatra.
Kratkoga su veka lepota i novci :
kasnije il' pre smrt na svakog ceka.
Sunce moje spaseno iz pogibelji silne,
obecane igre Dijani priredi
i bdenja Izidi, sto junica bese : (15)
deset noci duzna ostajes i meni ! (16)





(1) Sirijus, najsjajnija zvezda u sazvezdju Veliki Pas. Izlazi sredinom jula i donosi veliku zegu.
(2) Pretide, kceri kralja Argolide Preta, devojke izuzetne lepote i brojnih prosilaca, hvalile su se da je dvor njihovog oca bogatiji od Herinog hrama. Boginja ih je kaznila ludilom.
(3) Sivoplava boja Minervinih ociju smatrana je neprilicnom i ostale boginje su je zbog toga ismejavale.
(4) Argivska princeza, kci Inahova i Zevsova milosnica, koju je Hera pretvorila u kravu. Posle mnogih lutanja i stradanja, mir je nasla u Egiptu, gde je ponovo postala devojka i rodila Zevsu sina Epafa.
(5) Kadmova kci, zena Atamantova. Besna sto supruznici posle smrti Inonine sestre Semele odgajaju malog Dionisa, Hera ih je kaznila ludilom. Atamant je ubio svog starijeg sina Learha, a Inon je sa mladjim Melikertom skocila u more. Posejdon ih je prihvatio i Inona je postala boginja mora Leukoteja, zastitnica brodolomnika.
(6) Kci arkadskog kralja Likaona, pratilja boginje Artemide. Obljubio je Zevs, a potom pretvorio u medvedicu da bi je sakrio od Here. Gonila ju je i ubila Artemida, bilo sto je Kalisto prekrsila zavet cednosti, bilo na nagovor Herin. Svoju miljenicu Zevs je preneo u savezdje Velikog Medveda.
(7) Kci tebanskog kralja Kadma i Harmonije, majka boga Dionisa. Kad je uocila Semelinu trudnocu, Hera je, u liku stare dojilje Beroje, posavetovala buducu majku da trazi od ljubavnika da joj se prikaze u svoj svojoj velicini i sjaju. Zavs joj je ispunio zelju i pojavio se u liku gromovnika : munja, ma i najslabija, sprzila je Semelu i srusila Kadmove dvore. Zevs je dete spasao, zasio ga u svoje bedro i odneo na Olimp.
(8) Meaonis herodias Meonija je staro ime za Lidiju. Mozda asocijacija na Homera, posto je Sard, prestonica Lidije, bio jedan od gradova koji je tvrdio da je pesnikov zavicaj.
(9) Madjije da se ljubav probudi ili da se od nje izleci. U ovom slucaju sluze da izlece bolest ili sprece smrt.
(10) Kci Ifikla i zena Tezejeva. Ili : Kasiepeja, supruga kralja Kefeja, majka lepe Andromede.
(11) Salmonejeva i Alkidikina kci, majka blizanaca Pelije i Neleja, koje je rodila Posejdonu.
(12) Zevsova mezimica, kci fenickog kralja Agenora. Vrhovni bog se pretvorio u bika i preneo na Krit, gde mu je rodila tri sina : Minoja, Sarpedona i Radamanta.
(13) Helijeva i Perseidina kci, supruga kritskog kralja Minoja, sa bikom je rodila Minotaura.
(14) Za vladavine Prijamovog oca Laomedonta, Troja postaje vrlo mocna. Prema mitu, Zevs je zbog neposlusnosti kaznio Apolona i Posejdona da godinu dana bespogovorno sluze trojanskog kralja. Oni su izgradili bedeme Ilija. Kad su zavrsili posao, Laomedont ih je lisio obecane nagrade.
(15) Boginja plodnosti, materinstva i divljaci.
(16) Egipatska boginja, poistovecena sa Ijom.
(17) Bdenja podrazumevaju i seksualnu apstinenciju, pa pesnik iska termin za sebe.

Wednesday 8 June 2011

Monday 6 June 2011

Propercijeve elegije [II, 25]

Sa latinskog preveli Gordan Maricic i Milica Kisic, komentar G.Maricic

II, 25

Jedina muko slatka, rodjena mene da tistis,
sudba odne te meni : dodji, o vazda dodji !
Knjizice ce moje lepotu ti unet :
dopusti li Kalv (1) i Katul s njime.
Odlazi isluzen vojnik, oruzje odlaze svoje,
vremesni volovi ralo vise za sobom ne vuku,
na obali morskoj drema ladja trula,
a drveni stit bojni dangubi (2) u hramu:
al ja cu, i starac, voleti te isto,
pa bio i Titon (3) ili Nestor kralj.
Zar bolje mi nije da tirani sluzim,
u biku tvom cvilim, Perile (4) oktrutni ?
Bolje da Gorgona (5) skameni me okom,
ili da me kljuju sa Kavkaza ptice (6)
Istrajacu ipak : rda mac nagrize,
kapi vode dube i najtvrdji kamen.
Vecita je ljubav sto na pragu gospe
bez ikakve krivnje pretnje mirno slusa.
Prezren si - a kumis, ranjen - a greh priznas,
noge, mimo volje, na prag njen te nose (7)
Ti, sto gord si odvec u ljubavi sretnoj,
naivan si : zena za istrajnost ne zna !
Ko postuje zavet usred oluje silne,
kad se i u luci cesto skrhka ladja ?
Zar da se u trci vec nagrada trazi,
pre no tocak metu takne sedmi put ? (8)
Dobar vetar ljuven varljiv je i vickast :
sto kasnije dune, vecu propast nosi.
Ma koliko da ljubi dragana te tvoja,
u grudima nemim radost skrivaj vazda !
Iskrene ce reci, ni sam ne znam zaasto,
u ljubavi uvek naskoditi tebi.
ceesto li te zove - otidi joj jednom,
il' minuce sreca sto savest sad budi !
Da nastupi opet dobro staro doba, (9)
ja bih bio ono sto sada ti si.
Pregazi me vreme, al cud mi je ista :
neka svako sebi izabere put !
Vi sto iz jedne, u ljubav hrlite drugu,
kolki samo bol vam pogodice oci !
Neznu vidite curu bele, blistave puti,
ili crnku spazite kakvu : obe vas krajnosti vuku !
Okrznu vam oci zenu helenskih crta i stasa,
ili rimskog tipa : obe lepote vas plene !
Jedna u odeci prostoj, hodi u raskosi druga :
na isti nam nacin bolnu zada ranu.
I jedna je zena vec za nesan dosta,
u jednoj se nahode svakojaka zla.

1) Kliv Licinije Kalv Macer (82 - 47 g. p. n. e), cuveni besednik i poznati neoterik, blizak prijatelj Katulov. Cintijina slava treba da nadmasi Kalvovu Kvintiliju i Katulovu Lezbiju.
2) Gde visi na zidu ili o stubu, kao dar vlasnika sto se povukao.
3) Sin trojanskog kralja Laomedonta i Strime. Zeleci da ga zauvek veze za sebe, njegova supruga, boginja Eoja, izmolila mu je od Zevsa besmtrnost, ali ne i vecitu mladost. Propercijeva mitoloska slika gleda se, u ovom slucaju, izdaleka. Obracanje paznje na detalj, odnosno na celovite price o Titonu i Nestoru, dovelo bi do antiklimaksa.
4) Atinski umetnik koji je tiraninu Falaridu iz Agrigenta izlio tucanog bika za zlocince. Oni su zatvarani unutra, a ispod mucila je paljena vatra. da isproba izum i nagradi autora, Falarid je Perila ispekao prvog.
5) Tri kceri Forka i Ketone, Stena, Eurijala i Meduza zamisljane su kao krilate, zmijonosne, gujama opasane devojke. Meduza, najmladja i smrtna, jedina se u predanju naziva Gorgona.
6) Jedan orao je svakodnevno kljuvao Prometejevu jetru, koja je nocu ponovo izrastala.
7) Ovidije (Lek od ljubavi, 217) : "Sto manje hoces da ides, to zapamti - vise idi : istraj i na trk nagnaj noge nevoljne!"
8) Prilikom trka u cirku, vozar je morao da okrece kola oko meta (dva kupasta stuba na oba kraja niskog zida koji je po duzini presecao trkaliste). Obilazenje mete bio je najtezi zadatak za kocijasa.
9) Period zenske vernosti i vrline. O heroinama takvih osobina Propercije pise u I, 15 i II, 9.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...